Florijan je rođen u Austriji oko 250. godine poslije Krista, u antičkom rimskom gradu Cetium (današnji St.Polten, Donja Austrija). Kao mladić pridružuje se rimskoj vojsci u kojoj zahvaljujući teškom radu i odlučnosti napreduje do mjesta časnika. Postavljen je na visoke dužnosti u Noricumu, jednoj od pokrajina Rimskog carstva (danas dio Austrije).
No u to vrijeme, Florijan je mnogo trpio zbog svoje vjere. Iako je bio časnik u vojsci, otvoreno je priznavao svoje kršćanstvo u to izrazito nekršćansko vrijeme.
Stoga rimski car šalje pomoćnika Aquilisa da pobije sve kršćane u području koje kontrolira Florijan, ali i da dozna zašto se Florijan ne pridržava zapovijedi. Kada se napokon Aquilius susreće sa njim, pita ga zašto odbija progoniti kršćane, na što mu Florijan odgovara “poručite caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima”. Aquilius mu tada nudi napredovanje u službi i povišicu ako promijeni mišljenje, ali ga Florijan odbija.
Aquilius je bio uvrijeđen te naređuje svojim vojnicima da ga bičuju dok ne promijeni mišljenje. No Florijan mu odgovara da je pretrpio mnogo ozljeda zbog cara – zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja? Njegova hrabrost zaprepastila je Aquiliusa koji se bojao da bi Florijan mogao druge povesti na pobunu.
Kada je car čuo što se događa, odlučio je kazniti sve kršćane u tom području. Naredio je da se zapale kršćanske crkve i knjige, kršćane je protjerao iz domova i slao u zatvor te ih naposljetku prisiljavao da se klanjaju i prinose žrtve rimskim bogovima.
Pošto Florijan nije poslušao naređenja cara da progoni kršćane, bio je osuđen na smrt spaljivanjem.
Aquilinusovim vojnicima predaje se kod Lorcha. Stojeći na lomači, Florijan navodno potiče rimske vojnike da zapale vatru, govoreći im “ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo”. Uplašen njegovim riječima, umjesto da ga spali, Aquilinus naređuje da se Florijanu stavi kamen oko vrata i baca ga u rijeku Enns. Bilo je to 4. svibnja 304. godine.
Jedna žena – kršćanka, udovica Valerija, našla je njegovo tijelo i donijela ga na mjesto gdje je mnogo stoljeća nakon toga izgrađen oltar crkve svetog Florijana. Od tada su se dogodila mnoga čuda koja su se pripisivala zagovoru ovog velikog kršćanskog mučenika, te su dvorac i crkva Svetog Florijana postali mjesto susreta poklonika jake kršćanske vjere i mjesto hodočašća ljudi iz čitavog svijeta.
600 godina kasnije, negdje između 900. i 955. godine, nedaleko Florijanovog groba sagrađen je samostan Sv. Florijan, a ubrzo oko samostana izgrađeno je i istoimeno mjesto. Njegovo tijelo premješta se na groblje u to mjesto Sveti Florijan, koje i danas postoji nedaleko Linza (Gornja Austrija). Krajem sedmog stoljeća razvija se kult o Svetom Florijanu kao zaštitniku provincije uz rijeku Enns od najezde, paleži i pljačke Avara s istoka. Postoji zapis iz 791. godine koji kaže da je Karlo Veliki održao misu moleći se Svetom Florijanu za pomoć u bitci s Avarima.
Martin Luther autor je prvog zapisa o Svetom Florijanu kao zaštitniku od požara u kojem kaže “……. do sad su obožavali Sv. Laurentiusa kao sveca – zaštitnika od požara, a sad su ga zamijenili Sv. Florijanom”.
Od tada se Svetog Florijana sve više počinje povezivati s vatrogastvom te se njegov lik počinje pojavljivati na vatrogasnim spravama i opremi vatrogasaca. No, službeno se Svetog Florijana za zaštitnika vatrogasaca uzima tek početkom XIX. stoljeća kada se vatrogasci počinju organizirati u dobrovoljna vatrogasna društva.
Dijelovi njegovog tijela su u 12. stoljeću poslani u Rim, a Papa Lucius III. je dao jedan dio tih relikvija kralju Kazimiru od Poljske i poljskom biskupu u Krakowu.
Tako je Florijan postao svetac – zaštitnik gornje Austrije, te glavni svetac – zaštitnik Poljske. Posebno ga pak štuju vatrogasci, čiji je svetac zaštitnik.
Dan sv. Florijana, ujedno i dan hrvatskih vatrogasaca, slavi se svake godine 4. svibnja.
